Uncategorized

Zana’s story

When I was 15 years old, I was walking on a street in Bern in the afternoon. A big car passed next to me. A guy in the car starred on me and waved his hand. I was confused, because I didn’t know if he made a mistake and thought I’m somebody, witch he knows.I changed the street and the car stopped and then followed me. When the car reached me, the guy opened the window and asked me, if I would like to come in his car. I said “No” and the car drove away. I saw the number of the car and wrote it down. I didn’t know, why I have done this, but I had just the feeling to react to this unacceptable behavior. I went with the number to the police, because , I felt ” this time I was lucky , but what would happen if this turned into something worse ? Or it could happen to another  other girl ?  I felt responsibility to react and I did.

Čuvam ti leđa
8+

Nema komentara
Uncategorized

Priča od Iman; Muškarci uriniraju i otresaju genitalije na javnom mjestu

Ne znam da li je to ulično uznemiravanje ali sve više vidim ljudi koji uriniraju na najprometnijim mjestima u gradu !!!Odvratno !Ti se ljudi opšte ne kriju, stanu iza nekog drveta ili iza zgrade gdje je recimo pješačka staza i uriniraju a onda i otresaju svoje genitalije dok recimo pored njih prolaze djeca srednje ekonomske škole na Grbavici. Znam da je ovo više pokazatelj kulture ali već dva puta vidim jednog te istog tipa , star je nekih 50 -60 godina tako da mi to dođe više namjerno seksulano uznemiravanje djevojčica koje idu u školu . Ako to mogu nekome prijaviti recimo policiji voljela bih to znati? Bude policajac nekad tu oko škole ali čim ga nema opet se to dešava…

Čuvam ti leđa
7+

Nema komentara
Uncategorized

Ispovijest djevojčice – Confession of little girl

trla-devojcica  Devojčice su najslabiji covek. Slabije od najslabijeg. Slabije od osrednjeg kučeta. Predatori instiktivno osećaju najslabije čedo stada.

Bičuj, tuci, šamaraj. Devojčice. Na vreme. Posle je kasno. Poraste i izadje na ulicu. I zamisli – neko je siluje. Ko joj je kriv?! Mi joj nismo dali da izlazi u grad, tukli je, zabranjivali, a ona kurva odbegla. I neki je silov’o. E, ako je. A lepo smo joj govorili. Kurva. Još ako donese i kopile. Kurva. Pa ja da je izdržavam. Kurva. Neće ker dok kuja ne podigne rep. Kurva. Lepo sam ja govorio. Šutni i udri slobodno. I bičuj ako treba. Dovoljno je slaba da ne može da se brani. Sama je. Udri. I uvek je kriva. Ništa ne brini.Ovo opšte sudjenje i lov na kurve-devojčice (ko da su super-heroji koji su napali bespomoćne muškarce svih uzrasta, jbt) preklopilo se sa nekim mojim ličnim traumama iz detinjstva, od kojih i dan danas imam košmare.

Imala sam 7 godina. Prvi razred osnovne škole. 25 kg. Na ledjima teška plava torba. Neka kišica počela da pada. Sivo i hladno. Na ulici nije bilo nikoga. Na pola puta do kuće, ispred mene se stvorio muškarac. Crn, visok, krupan, oko 40 godina star. Velike crne naočare, debela stakla. Kožni, crni mantil. Zamolio me je, najljubaznije, da mu pokažem gde su neki prolazi, zato što nije iz mog grada a i skoro je slep, pa se boji da negde ne padne. Kad sam pomogla jadnom, ljubaznom čiki, on me je ubacio u podrum. U trenutku dok je vadio kurac i pocinjao sa drkanjem (ovo sam shvatila tek kada sam odrasla, tada sam imala samo neki instiktivan strah), uspela sam da se otrgnem i pobegnem.  Taj strah se ne može opisati. Istrčavši na ulicu, videla sam da nema nikoga. Posle paničnog trka, na nekoj bezbednoj udaljenosti sam sela na trotoar. Nisam mogla da dodjem do daha. Kao da sam se cela pretvorila u srce koje dobuje. Nisam mogla da se pomerim. Glava mi se tresla u šačicama, dok su suze same lile. Kad sam se malo smirila, pomislila sam da sve ispričam mami. A onda sebi rekoh – ne. Odjednom sam imala sliku majke u glavi, koja mi postavlja hiljadu pitanja, ne da me zaštiti, već da nadje moju krivicu u tom dogadjaju. Tada je to bio samo instikt jedne male devojčice, a sada je svest odrasle žene koja ovo piše.

Koliko sam bila u pravu, shvatila sam posle 2 godine.

Imala sam 9 godina. Majka je došla kući. Videla sam da je besna toliko da je crvena u licu. Zgrabila me je za ruku, bez reči, i odvukla u svoju spavaću sobu. Njoj je neko nešto rekao. Bacila me je na krevet, tresla me kao luda i urlala. Ni dan danas ne znam šta je bio razlog tog urlanja. ništa neobično nisam uradila. Ali se odlično sećam onoga što mi se urezalo u glavu i odjekivalo – kurvo, kurvo, kurvo. Bila sam izbezumljena od straha. Imala sam 9 godina. Majka mi je rekla da sam kurva. Ona valjda najbolje zna. Iako nisam znala ni zašto se to sve desilo, ni šta je to kurva, ako je mama rekla – onda je to tako. Posle pola sata, mama se smejala sa komšinicom uz kaficu, kao da se ništa nije desilo. A ja sam sedela u svojoj sobi sama, i plakala.

Imala sam 11 godina. Komšija, oko 35 godina, seoskog porekla, tek pristigo, otac dvoje dece, domaćin, pravoslavac. Prilazi mi s ledja na ulici, ispred moje kuće. Nisam ga videla. Hvata me za sise koje su tek počele da rastu. Ja skamenjena. Govori mi – mmm, kakve sisice, al bih ja tebe sad jebo. Nailazi neki čovek. Komšija se sklanja. Ja i dalje skamenjena. Ode komša, smeškajući se.  Nekoliko puta posle toga bezuspešno je pokušao da mi pridje ponovo. Da kažem mami? Ni slučajno.

Imala sam 12 godina. Odlazim u selo, kod mamine prijateljice, u goste. U nekom trenutku, kad ona nije bila u kući, presreće me njen rodjeni brat u mračnom hodniku. Policajac, star oko 40 godina, otac, domaćin, pravoslavac. Stavlja mi ruku na usta i prislanja uz zid. Govori mi šta bi mi sve kurcem radio, i pita me da li mi se to svidja. U tom momentu ga je nešto trglo. Naglo je otišao.  Ja ostala da drhtim, nema. Od straha nisam ni stigla do vrištanja. Kao da se mozak smrzno. Tu noć sam sve rekla toj ženi, i da se užasno bojim. Pitala sam je da li će to nekom prijaviti. Ona mi je rekla da ćutim, da je sve prošlo, i da sam ja sve pogresno razumela. I ja sam ćutala. Naravno da nisam rekla majci. Zašto bih, kad sam već ja bila kriva jer sam pogrešno razumela.

Kad sam imala 13 godina, otišla sam kod druga kome je mama nešto pre toga umrla od raka. Drug nije bio kod kuće, i njegov otac me je pozvao unutra, da popijemo sok, jer je jako usamljen i tužan. Otac, oko 50 godina star, profesor, kolega mojih roditelja, kog znam ceo život. U nekom trenutku, dok sam sedela pored njega za trpezarijskim stolom, dok mi je pokazivao stare porodične fotografije sa izleta, ščepao me je za vrat, privukao glavu i pokusao da mi gurne jezik u usta. Otrgla sam se više od gadjenja, nego od bilo čega drugog. Iako je skočio za mnom, nije uspeo da me uhvati. I opet sam se tresla od užasa. I zubi su mi cvokotali, iako je bilo proleće. Naravno da nisam nikom rekla. Zbog toga, jako dugo nisam smela sama da idem kod školskih drugova, najbezazlenijih stvorova na planeti.

To leto odlazim na more. Imala sam simpatiju. Ja zavrsila 7. On 8. Osmi razred. Dva puta smo se poljubili, nekoliko puta držali za ruke. U tom kampu, bila je i jedna devojčica, koje sam ubrzo postala vrlo svesna. Bila je zaljubljena u moju simpatiju, naravno – smrtno. Nekoliko dana po povratku kući, zove me majka. Na adresu moje majke je stiglo anonimno pismo “da joj otvori oči kakvu je ćerku rodila”. Besna, daje mi ono pismo i reče – čitaj! Pročitam ja i prevrne mi se želudac. I šta ti imaš da kažeš na to – urla majka spkinja što zna za red. Odgovorila sam, najmirnije što sam umela: “Sigurno se neću baviti objašnjavanjem anonimne, bolesne osobe”. U trenutku dok skače na mene – hvatam je za ruke i guram od sebe. Povukla se u trenutku kada je shvatila da su moje ruke, u tom trenutku, jače od ruku one devojčice od 9 godina koja nije mogla da se brani od svoje rodjene majke. U pismu je naravno otvaračica očiju objasnila mojoj mučenoj majci koliko sam kurčeva popušila, ko me je sve jeb’o  i kakve perverzije volim. Ovo za anonimno pismo sam napisala da ne bude da me majka nije na vreme vaspitala.

Na 16. rodjendan pokušao da me siluje momak na lošem glasu s kojim nisam htela da se zabavljam. Spasli me drugovi. Čuli su moje vrištanje, srećom. Nikom nisam rekla šta se desilo. Kome bih? Da li bi mi policija poverovala kad mi ni rodjena majka ne veruje?

Od 16. do danas,  broj nepriličnih ponuda različitih nivoa je bio mnogo veliki. Od krezubog seoskog tehničara, vodje prakse u školi, do profesora na fakultetu, muževi najboljih prijateljica, nečiji muževi, oženjene komšije. Beskrajna lepeza. Koji nasrću. U inboksu, na ulici, u kafani, u mračnom prolazu. Kako je mladim devojkama, ne smem ni da zamislim.

Žao mi je što nisam mladja, da otvorim stranicu “Balkanski muškarci”, da pomognem kurvama svih uzrasta, da  konačno premere čime su okružene. Pa da kurve okače sve ponude koje su dobile do sad, sa isukanim kurčevima i perverzijama od tih divnih, pristojnih, neshvaćenih muškaraca svih uzrasta. Pa da kurve okače sve gej slike sa komentarima šta sve muški vole i ko su oni u stvari. Sa plaža i iz teretana, nauljenih, bronzanih, mišićavih, znojavih tela, zagrljenih sa svojim gej drugovima.  Ne zato što je gej sramota, nego što mnogi muški vole da primaju u dupe, ali se stide. I to je još jedino čega se stide i što ih je sramota. A i ako nije tako, ko im je kriv, što su kačili fotografije po Internetu.

I mene lično interesuje, ko su ti muškarci oko nas? Ko su muškarci koji su mene napadali i maltretirali? Koliko još devojčica, žena i baka ćute iz nekog straha? Od nekoga. Od svakoga. Ko su ti muškarci koji nas okružuju? Pa kad već nema zakona da nas štiti, da bar vidimo od slike koga se treba štititi. I da i mi, kurve, što volimo da se jebemo, medj` tim svetačkim kurčevima nadjemo odgovarajući za našu kurvinsku pičku. Dok ne počnu opet da nas bičuju. FB “Balkanski muškarci”. Create page. Add friends. Like. Upload. Download. Comment.

P.S. Ja sam kurva koja je bila odličan djak, odličan student, uspešna poslovna žena, dobra majka. Nisam nosila suknju, nisam šetala u izazovnoj odeći, skoro ceo život, prosto podsvesno, da bih smanjila mogućnost napada, nisam šetala u halterima. Nisam postavljala slike na FB. Moje iskustvo kaže da nisu bili ničim izazvani. Samo sam postojala. “     English below

——————————————————————————————————————————————————————

Confession of little girl who was called ”whore!” just because she is girl.

She wrote ” ..what triggered me is  recommendation on FB to ”Beat little ”whores”  ( read female child) while they are little, while there is still time. So many times so many the same stories locked up behind family doors, mothers not listening their daughters, little girls, or even they call them ”whore”!..unforgivable mistake. Incurable scars on hearts and mentality of little girls..

She represented  her experience  in chronological order :

7th  years old, coming back home from school , sexually harassed  by old man at the street who asked her for direction and then draged her into basement and ejaculated in front of her.I was frozen.

9 years old. Mother dragged me to her room, thrown me on bed, shacked me, yelling   ”WHORE! WHORE!..Someone told her something. I was frozen. I don’t even know what the whore is – but I must be that if my mother said. She knows the best. Few minutes latter she was having coffee with our neighbor lady like nothing happened. I was crying in my bed.

11 years old, my neighbor 35 years old, grabbed me by my little –just-growing – tits saying ”mmmm..nice tits , I would fuck you so badly now ..”I was frozen

12 Years old,  , cousin of our house friend 40 years old police officer,nailed me to the wall and told me what would he do to me with his dick. My brain was frozen.

13 years old , I went to my school friend’s house to give condolence for his mother, he was not at home, his father invited me to come in, I know him my entire life, hi is professor, working colleague of my parents, he is 50 years old man, while showing me family albums grabbed me by neck and turned his tongue in my mouth..I pushed him away mostly because it was disgusting to me – I escaped from him.

P.S. I was a ”whore” which was an excellent pupil and student, successful business woman,good mother, I did not wear short skirts,did not walk around in provocative clothing, almost my entire life, unconsciously  , to decrease possibility of assaults,did not walk around in halters . Did not post my selfies on FB.My experience tells me it was caused by nothing. I was just existing.

For original article please follow this link

http://www.tvbest.rs/49094-nije-kriv-car-dusan-kriva-je-kosovka-devojcica

 

 

 

 

Nema komentara
Uncategorized

MANSPLANATION – Muškobjašnjenje o uličnom uznemiravanja

 

street-harassment-mansplanations-600x450

7 odgovora :

  1. Žene se totalno uzbude kada im nepoznati muškarac  na ulici kaže ”hej” ili ”ljepotice” ..što je svakako  jedno veliko ”ništa” ! U stvari je invazija na emotivnu i fizičku privatnost žene dok se mimoilazite na ulici poput– otvorenog zurenja!
  2. Žene žele da ih muškarci ”startaju” …i ne daj bože da je obrnuto ! Bez obzira ko koga starta postoje ispravan način pristupa.
  3. Žene nose izazovnu odjeću i muškarci si nemogu pomoći da ne dobace nešto – opet iznova odjeća nije poziv na uznemiravanje.
  4. Da žene ne dobijaju toliko pažnje ne bi imale toliko samopuozdanja – vjerovali ili ne žene su hrabra, vrijedna,inteligentna i višestruka ljudska bića sa različitim talentima i interesovanjima  koja imaju porodice, učiteljem poslodavce, mentore koji potvrđuju njihove osjećaje samovrijednsoti.
  5. Ja bih volio imati nekoliko žena da mi dobacuju svaki dan – Aaaa… šta misliš o tome da ti dobacuju muškarci svaki dan? Zašto misliš da su sve žene hetero?
  6. Kada bi muškarac koji uznemirava izgledao kao Johny Deep ne bi se bunile – ponovo, nisu sve žene hetero i nije stvar u tome, taman da je najzgodniji muškarac ako ne zna ispravan pristup nejgovo ponašanje je neprihvatljivo.
  7. I šta je sledeće – hapšenje zbog pozdrava??! – ponovo, obični pozdrav nije problem , problem su cerekanja, zurenja,hvatanja za intimne dijelove, vulgarna dobacivanja i gestikulacije, izljevi bijesa i kojekavih pogrdnih imena nakon odbijanja…to je sve ulično uznemiravanje.

Orginalni članak možete naći ovdje http://www.thefrisky.com/2014-08-12/7-responses-to-mansplanations-about-street-harassment/

Nema komentara
Uncategorized

Vulgarna gestikulacija , ulično uznemiravanje priča od Sanide

vulgar gestVulgarna gestikulacija

Juče sam šetajući svog psa na Vilsonovom doživjela vrlo neprijatno iskustvo, naime, bilo je rano i ne tako puno ljudi na šetalištu , sjela sam na klupu da se odmorim dok čekam da moj ljubimac nešto izčeprka u travi *..gledam neobavezno preko rijeke i vidim tipa kako mi maše . Nezainteresovano nastavim da pratim šta radi i onda skontam on sa dvije ruke pokazuje kako bi me ”ručno” zadovoljio..nisam razmišljala nego odma srednji prst u zrak i doviknem mu EVO I TEBI!!! sigurno nije pravi odgovor ali ZADOVOLJI OVO!grrrmshsmhsrhshs ..pokvari mi dan!

Čuvam ti leđa
9+

Nema komentara
Uncategorized

Dobna granica za prvo iskustvo uličnog uznemiravanja

crowded busJedno  pitanje se nametnulo dok sam popunjavala upitnik za jedno istraživanje o uličnom uznemiravanju : koliko godina ste imali kad ste prvi put iskusili ulično uznemiravanje ?  Sjela sam i počela razmišljati hmmm….osnovna škola? srednja..?? kako je pojam uličnog uznemiravanja nov a prošlo je dosta vremena sad treba pogledati na  sve te  sitne i krupne incidente ali kroz prizmu onoga što se podrazumijeva rodno uvjetovanim seksualnim uznemiravanjem na javnom mjestu, dakle ; osnovnu školu isključujem jer se sve to nekako svodilo na vršnjačko dobacivanje, valjda jer smo smatrani djecom. Srednja škola za mnoge znači i prvo iskustvo u  javnom prevozu , obično svi biramo osnovnu školu u komšiluku pa nam ne treba prevoz, tako da se sjetih prvih dana u pre – natrpanom busu koji saobraća Tuzla – Banovići gdje mi iz Živinica  kao stanica između moramo da se potrpamo u već pretrpan autobus..zvuči poznato? :) ništa bolje nego u Sarajevskim tramvajima u vrijeme špice..Tako smo ja i moja prijateljica putovale zajedno iz istog mjesta, išle u isti razred , kako su nas roditelji savjetovali držale se uvijek zajedno ali u tako natrpanom autobusu to je bilo teško ..jednom tako ona je ušla na srednja vrata a ja na zadnja, iako su između nas stotine ljudi uvijek smo vodile računa da jedna drugu vidimo da ne propustimo stanicu kod škole. I tako ”preživljavamo” i borimo se za zrak , ponekad pogledamo jedna drugu ,kad  u nekom od tih slučajnih pogleda vidim ona se smrknula, vrti se a znoj joj se nakuplja na licu .Hmmm kontam nije toliko vruće..ma koji se đavo dešava? Pogleda ona mene i pokušava mi nešto reći očima ali je ne razumijem a i sve više mi se čini da je neko zakljanja ..neki visoki tip. Kad smo stigle na stanicu pred školom, ona mi sva oznojena i ozlojađena skoro kroz suze ispriča kako ju je onaj visoki tip ” pritisnuo ” i trljao se od nju svo vrijeme. Mislim da nismo ni znale da je to seksulano uznemiravanje ali smo znale da je on jedan fuj bezobraznik !! Iako smo imale samo po 14 ili 15 godina odlučile smo nešto uraditi; razglasile smo svim našim kolegicama koje putuju sa nama o tom tipu da ga prate kad su u autobusu. Saznale samo da radi u jednoj robnoj kući te smo se potrudile i da njegove kolege na poslu i kolegice saznaju da se on ” prislanja ” uz djevojčice u javnom prevozu. Redovno smo razmjenjivale informacije ko ga je vidio i ko je na njega pazio u autobusu i mislimo da je on na kraju skontao da radimo čitavu kampanju oglašavanja tako da je jednog dana prestao da ide našim autobusom . Da li je kupio auto ili se prebacio na drugi bus to ne znamo ali znamo da smo mi odahnule . Nedugo nakon toga uveden nam je đački autobus koji je išao dva puta dnevno iz našeg mjesta do škole i nazad tako da su muke tu prestale ali dobro znam osjećaj gađenja, pomiješane ljutnje i straha na licu moje prijateljice kad se to njoj desilo. Znači prva iskustva nastaju još od 14 godine pa na dalje.

Nema komentara
Uncategorized

Brazilski Institute for Applied Economic Research (IPEA) je uradio studiju prema kojoj se žene u Brazilu još uvijek krive za seksualna napastovanja a kao razlog se navodi njihovo oblačenje i ponašanje

images

MACHO NOTIONS OF RAPE LINGER IN BRAZIL by Zeynep Zileli Rabanea

Ova studija je pokazala da seksulano nasilje u Brazilu još uvijek preovladava ali nekako uspijeva pobjeći od očiju javnosti , izuzev slučajeva u kojima je i grizli * uključen  ili je žrtva turist . Pogotovo sada kad je u Brazilu sve u znaku Svjetskog kupa u fudbalu , seksualno nasilje ostaje alarmantno  ne prijavljeno. Prvobitni rezultati studije koji su pokazali zabrinjavajuće visok procenat onih koji su smatarali da je odjeća i ponašanje Brazilki glavni razlog seksualnog nasilja , čak njih 65.1%,  je šokirao javnost. Podatak je dospio u medije i izazavao burne reakcije širom zemlje pa se zbog toga  IPEA obratila javnosti sa izjavom da je taj podatak bio greška a ispravan procenat je 26 % onih koji misle da je garderoba i ponašanje žena razlog nasilju nad njima. I dalje je to zabrinjavajući procenat i govori o ne upućenosti Brazilskog društva u srž problema seksualnog nasilja. Ono što je zanimljivo iz ove studije je to da je za sobom povukla i neke druge probleme poput rješavanja porodičnog nasilja po kojem je 58.4 ispitanika odgovorilo da porodično nasilje  treba rješavati u krugu porodice bez prijavljivanja što je dalje štitilo perpetretore a žrtve činilo nevidljivim. Još jedan problem koji prati seksualno nasilje u Brazilu je penal kod ( penal code). Po ovom zakonu do 2009 seksulano nasilje je tumačeno kao – uvreda  porodici žrtve ( ženinom mužu ili bratu ) !. Ovakvo tumačenje se baziralo na ideji ”poštene žene” tj. porodične žene, poslušne, vrijedne majke-supruge-sestre koja služi društvu i kao takva treba biti zaštićena dok su sve druge poput  djevojke imena Eliza Samudio koju je momak golman nacionalnog kluba ( Bruno Fernandez) brutalno masakrirao , smatrane da to i zaslužuju jer su se ”izložile ” momcima fudbalerima. Za ove djevojke Brazil ima i poseban naziv ”Maria Chuteira”. Ovaj kod je preinačen 2009 u zločin protiv dostojanstva i seksulane slobode ali je ostavio mrlju na kulturu ponašanja Brazila prema seksulanom nasilju . Slučajevi poput ovog koje mediji uoče i iznesu u javnost govore o mačo ponašanju Brazilaca koji tako oblikuju živote žena i obeshrabre ih da se bore i za svoja seksulana prava.

Nema komentara
Uncategorized

Priča od Mily : Uznemiravanje na ulici zbog mini suknje

Evo jedan novi / stari problem koji nikad nisam znala kako da okarakterišem :Često se desi da neka djeca praćkom ili nekom drugom napravom gađaju cure u mini suknjama na ulici dok šetaju ..upoznala sam Hollaback na studenstkom sajmu i prvo što sam pomislila je da takav napad spada tu i da je ovo nešto kao ulično uznemiravanje .Željela sam i da nešto kažem o tome javno. Baš neki dan ispred novog šoping centra, cura u minici je izašla iz tramvaja a dječak je ispalio zgužvan papir u njene noge i onda pobjegao u tramvaj . Očito ju je zabolilo jer se cura uhvatila za nogu uz bolni izraz na licu. Mi koji čekamo da uđemo gledamo šta se dešava niko ništa ne radi .Ja sam ušla iza njega i gledam ga kako se cereka kao da je to nešto zabavno što je uradio ..Unutra u tramvaju su mu i majka i drugi članovi svi se smiju njegovoj psini a ostali samo odmahuju rukom jer se radi o Romskoj porodici .Cura pođe za njim i kroz otvorena vrata tramvaja zaprijeti mu uz vrijeđanje , kako je bila ljuta da tramvaj nije krenuo mislim da bi ga izvukla napolje i nalupala ..ne znam šta da mislim ..ne znam kako bi ja postupila , jer  to razljuti sve nas a niti možeš zvati policiju niti njega tu sad hvatati i ganjati po gradu.. Naravno znam da je to što je  uradio nasilje ali da li je odgovor na nasilje vrijeđanje, diskriminacija i novo nasilje ? Čitala sam Hollaback i vidim da treba reagovati znači reći nešto, osuditi čin, bilo šta uraditi a ne samo odmahivati rukom ili glavom jer to nije ništa. To ne pomaže.

Čuvam ti leđa
12+

Nema komentara

Pogledajte arhivu