Uncategorized

Nasilje nad ženama , istraživanje uradila Sunčica Dedić povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženam

1533733_10205493075789447_5405843672000073042_n

Napisala:Sunčica Dedić

       Nasilje nad ženama je najčešći oblik kršenja ljudskih prava u Europi, a obuhvata fizičko nasilje, seksualno, psihičko i ekonomsko nasilje.Nasilje nad ženama ima duboke korijene u strukturi društva i ono je povijesno gledajući izraz nejednake raspodjele moći između muškaraca i žena kao i neravnopravnosti spolova.Žene se već dugo bore da budu priznate kao potpuna ljudska bića i ta borba još uvijek traje.Dvadeset i prvo stoljeće je donijelo mnoga poboljšanja, ali i mnoga nazadovanja jer društvene strukture i predrasude još uvijek koče potpunu i neodložnu provedbu ljudskih prava žena diljem svijeta.Ljudi svih rasa, vjerskih, političkih, seksualnih opredjeljenja, društvenih i kulturnih nivoa mogu biti počinioci nasilja.

Ekstremno patrijarhalni kontekst društva na Balkanu je ženama još u povijesti dodijelio ulogu čuvara tradicije.Kolektivna svijest ljudi konstruisana pod velom tradicionalizma i streotipnog shvatanja i danas stavlja ženu u položaj majke, supruge i nužno domaćice kao da nam je ta uloga Bogom dana.U svim patrijarhalnim društvima u koja spada i BiH, glavna društvena očekivanja od žene se svode na njihove reproduktivne funkcije, dok su kod muškaraca usmjerene na njihov doprinos društvu kroz profesionalno djelovanje i rad.Tako društvo ženu koja trpi nasilje u porodici koje uglavnom potiče od strane supruga smatra odgovornom i krivom za nasilje, pa nerijetko se takve žene i osjećaju manje vrijednima sa osjećajem krivice i stida što je „pobacila“ kao supruga i domaćica.Kao različiti oblici nasilja prepoznaju se:

     Fizičko nasilje je primjena fizičke sile bez obzira je li došlo do tjelesne ozljede ili ne, a to su: udaranje, šamaranje, guranje, davljenje, bodenje, gađanje raznim predmetima, zaključavanje, ugrožavanje slobode kretanja i općenito izlaganje opasnostima.

Psihičko ili emocionalno nasilje je drugo po učestalosti nasilja koje se prijavi.Žene koje trpe fizičko nasilje trpe istovremeno i psihičko nasilje, dok obratno to ne mora da bude slučaj.Psihičko nasilje je primjena psihičke prisile koja je prouzrokovala osjećaj straha, ugroženosti, povrede dostojanstva, vrijeđanje, psovanje, pokazivanje psihičke nadmoći, prijetnje, uhođenje, uznemiravanje preko svih sredstava za komuniciranje ili preko elektroničkih i tiskanih medija.

     Seksualno nasilje je ostvarivanje seksalnog odnosa ili seksualnih aktivnosti protiv volje žene, prisiljavanje na učestvovanje u seksualnim aktivnostima koje joj ne prijaju, ili su ponižavajuće, prisiljavanje na gledanje pornografskih filmova i časopisa i slično.U širem smislu, seksualno nasilje obuhvata: seksualno uznemiravanje, različite prinudne seksualne radnje, silovanje te incest.Silovanje je najteži oblik seksualnog nasilja koji ostavlja dugotrajne psihološke posljedice.Ono predstavlja formu dokazivanja moći i održavanja kontrole nad silovanom ženom.Posljedice su mnogobrojne, od fizičkih povreda kao što su: teške tjelesne ozljede naročito genitalija, seksualno prenosive bolesti, pa do psihičkih posljedica u koje spada trauma sa dugoročnim simptomima, stanje straha, poremećaji sna i ishrane, apatija i depresija, seksualne smetnje, nizak osjećaj samopoštovanja, sklonost ka samoubistvu.Socijalne posljedice su svakako neželjena trudnoća, povlačenje i socijalna izolacija.S obzirom na počinioca možemo razlikovati: silovanje kao sastavni dio obiteljskog nasilja(silovanje u braku), silovanje u vezama ili „na spoju“(date rape), silovanje od nepoznate osobe, grupno silovanje, silovanje u oružanim sukobima i ratu.

Na seksualno zadovoljstvo negativno utiču tradicionalnost i konzervativnost, pa s obzirom na njihovu prisutnost može se pretpostaviti da će žene u braku biti manje seksualno zadovoljne od muževa.Kod ovakvih pojava od žena se ne očekuje da uživaju u seksu nego da rađaju djecu, a užitak je  povlastica muškarca.Iako živimo u dvadeset i prvom stoljeću, samo neke od država i kultura u svijetu priznaju spolno nasilje u braku kao krivično djelo iz razloga što zakoni vezani za silovanje obično izuzimaju supruga od silovanja žene jer je njihov brak dokaz njezina pristanka na seksualne odnose.Tako je velik broj žena nespreman prijaviti prisilu na seks od strane supruga jer su obeshrabrene i utučene tradicionalnim nepisanim pravilima da supruga uvijek treba da bude raspoložena za seks sa suprugom.Reforme bi trebale doprinijeti tome da je ženama lakše prijaviti slučaj silovanja.U Pakistanu žene moraju imati čak četiri muška svjedoka koji će potvrditi silovanje, inače im prijeti kazna zbog preljube u braku.

     Porodično nasilje kao vrlo kompleksan društveni fenomen u zemljama Balkana je poprimilo obilježje epidemije.Stručnjaci smatraju da je za nasilje u porodici odgovorno hronično siromaštvo, traume iz nedavnih ratova, svakodnevni životni stresovi i kultura u kojoj se nasilje nad ženama tradicionalno prećutkuje. Skretanje pažnje javnosti na nasilje u porodici je otpočelo sa pojavom ženskog pokreta, naročito feminizma tokom sedamdesetih godina 20.vijeka.Feminističke teorije tako polaze od stava da je odnos moći u društvu uvijek u korist muškarca i da je taj odnos reflektovan u porodici.Nasilje nad ženama u porodici je društveni, a ne intimni ili porodični problem kako ga javnost često zna tretirati. Žene se uglavnom smatraju odgovornima za kvalitet porodičnog života.Okolina smatra kako porodični problemi treba da se rješavaju unutar porodice pa stoga nije potrebno intervenirati ako to žena sama ne traži.Često se događa da žrtve koje duže vrijeme žive u braku ili u porodici u kojoj su izložene nasilju najčešće to nasilje umanjuju i stvaraju mehanizme preživljavanja.

BiH je ratificirala Konvenciju Vijeća Evrope o prevenciji i borbi protiv nasilja nad ženama i djevojčicama.BiH je i među prvih osam zemalja koje su ratificirale Istambulsku konvenciju.Konvencija ne stupa na snagu dok je ne ratificira najmanje deset zemalja, od kojih osam moraju biti države članice Vijeća Europe.Ova konvencija kreira sveobuhvatni pravni okvir za zaštitu žena od svih oblika nasilja, uključujući i nasilje u porodici.Ona se temelji na razumijevanju da je nasilje nad ženama oblik rodno zasnovanog nasilja počinjenog nad ženama samo zbog toga što su žene.Ratifikacijom ove konvencije država se obavezuje da preduzme mjere za spriječavanje svih oblika nasilja nad ženama, da štiti njegove žrtve, te procesuira počinioce.Trenutno Agencija za ravnopravnost spolova BiH se fokusira na četiri glavne teme: prevencija, zaštita, krivično gonjenje i praćenje.Osim toga, rezultati istraživanja o rasprostanjenosti i karakteristikama nasilja nad ženama u BiH predstavljeni u 2013.godini  ukazuju na to da je skoro polovina žena u BiH starijih od 15 godina  bar jednom u životu bila žrtva neke od četiri vrste nasilja (fizičko, psihičko, seksualno i ekonomsko), dok je najrasprostranjenije bilo psihološko nasilje sa rasprostanjenosti od 41,9% tokom cijelog života.Druga najrasprostranjenija vrsta nasilja je fizička sa 24,3% tokom životne dobi.Seksualno nasilje je iskusilo 6% žena tokom njihovog života.

Analiza OSCE-a u kontekstu krivičnog djela nasilja u porodici konstatovala je da za takva krivična djela sud redovno izriče uslovne kazne.U prilog tome govori činjenica da je od ukupno 57 okončanih predmeta, u četrdeset jednom predmetu izrečena uslovna kazna zatvora.U većini slučajeva je određen rok provjere od jedne godine što predstavlja zakonski minimum.Tu se također navodi da je u 6 slučajeva od ukupno 54 koji su praćeni, žrtva i dalje bila izložena nasilju od strane optuženog.Također postoje brojni dokazi da se prema sadašnjim procedurama žrtve maltretiraju dva puta: kroz čin nasilja i tretmanom u toku zakonskih procedura.U BiH postoji devet skloništa i sigurnih kuća za žene i djecu koje su žrtve nasilja u porodici ( šest u FBiH i tri u RS-u) sa 173 dostupna mjesta.Sve sigurne kuće vode nevladine organizacije sa timom profesionalki i profesionalaca koje nude podršku za proces rehabilitacije žena.Nažalost ne postoji dovoljno efikasnih specijaliziranih službi za druge vrste nasilja nad ženama kao što su silovanje, seksualno napastvovanje i seksualno zlostavljanje.Zabrinjavajuća je činjenica da žrtve jednostavno nisu informisane o mogućnosti da ostvare pravo na naknadu za štetu koja je posljedica porodičnog nasilja.U društvima koja daju prednost sinu nad kćerkom, obrazovne profesije na osnovnoj, srednjoškolskoj te sveučilišnoj razini treba da budu visoko feminizirane jer još uvijek postoji velika gender neravnoteža.

Preventivne mjere u borbi protiv porodičnog nasilja su svakako investiranje vremena i energije u obrazovanje, radi postizanja ekonomske emancipiranosti i profesionalnog dostignuća.Zaposlenje žrtava nasilja su ključna karika izlaska iz začaranog kruga nasilja i stvaranje egzistencijalne sigurnosti.U BiH je radi postizanja zapošljavanja žena žrtava nasilja neophodno sprovesti sljedeće korake:

  • Otvoriti stručne radionice i edukativne programe gdje bi se žene mogle naučiti starim zanatima i ručnim radovima, tečajevima stranih jezika, informatike;
  • Oživiti žensko poduzetništvo dodijeljivanjem poticajnih nagrada početnicama u poduzetništvu radi osamostaljivanja;
  • Podsticanje aktivnosti i programa kojima se afirmiše ženski stvaralački potencijal;
  • Organiziranje stručnih skupova, prezentacija, savjetovanja, seminara i kampanja u cilju osvješćivanja javnosti o rodno zasnovanom nasilju:
  • Senzibilisati institucije i medije na ravnopravnost žena i muškaraca te uklanjanje rodnih streotipa u sredstvima javnog informisanja;
  • Organiziranje i realiziranje akcija prikupljanja humanitarne pomoći ženama žrtvama nasilja;
  • Ozbiljno uključivanje i saradnja ministarstava, civilnog društva, ženskih organizacija, medija i obrazovnih institucija u svrhu unapređenja položaja žena žrtava nasilja i rata.

 

„Postoje žene koje ganjaju muškarce, slijede ih, a postoje i one druge koje slijede svoje snove.Ako ikada budeš u dilemi kojim putem da kreneš i koga da slijediš sjeti se samo da se karijera nikad neće probuditi pored tebe i reći ti da te više ne voli.“

Sunčica Dedić je studentica Pravnog fakulteta u Bihaću i volonter organizacije Hollaback .

Nema komentara
Uncategorized

Priča od Emine

Jednog dana prijepodne, oko 11 sati i nešto minuta krenula sam na fakultet da prijavim ispit.Kako mi je fakultet udaljen od grada i nalazi se u blizini šumarka gdje se uglavnom sakupljaju nastrani ljudi.. tu sam i ugledala jednog čovjeka u svojim kasnimčcetrdesetim godinama kako se samozadovoljava na javnom mjestu i pri tome mene poziva da mu “pomognem”.Još zastrašujuša činjenica je ta da se u blizini tog šumarka nalazi i osnovna škola…..

Čuvam ti leđa
9+

Nema komentara
Uncategorized

Zana’s story

When I was 15 years old, I was walking on a street in Bern in the afternoon. A big car passed next to me. A guy in the car starred on me and waved his hand. I was confused, because I didn’t know if he made a mistake and thought I’m somebody, witch he knows.I changed the street and the car stopped and then followed me. When the car reached me, the guy opened the window and asked me, if I would like to come in his car. I said “No” and the car drove away. I saw the number of the car and wrote it down. I didn’t know, why I have done this, but I had just the feeling to react to this unacceptable behavior. I went with the number to the police, because , I felt ” this time I was lucky , but what would happen if this turned into something worse ? Or it could happen to another  other girl ?  I felt responsibility to react and I did.

Čuvam ti leđa
11+

Nema komentara
Uncategorized

Priča od Iman; Muškarci uriniraju i otresaju genitalije na javnom mjestu

Ne znam da li je to ulično uznemiravanje ali sve više vidim ljudi koji uriniraju na najprometnijim mjestima u gradu !!!Odvratno !Ti se ljudi opšte ne kriju, stanu iza nekog drveta ili iza zgrade gdje je recimo pješačka staza i uriniraju a onda i otresaju svoje genitalije dok recimo pored njih prolaze djeca srednje ekonomske škole na Grbavici. Znam da je ovo više pokazatelj kulture ali već dva puta vidim jednog te istog tipa , star je nekih 50 -60 godina tako da mi to dođe više namjerno seksulano uznemiravanje djevojčica koje idu u školu . Ako to mogu nekome prijaviti recimo policiji voljela bih to znati? Bude policajac nekad tu oko škole ali čim ga nema opet se to dešava…

Čuvam ti leđa
10+

Nema komentara
Uncategorized

Ispovijest djevojčice – Confession of little girl

trla-devojcica  Devojčice su najslabiji covek. Slabije od najslabijeg. Slabije od osrednjeg kučeta. Predatori instiktivno osećaju najslabije čedo stada.

Bičuj, tuci, šamaraj. Devojčice. Na vreme. Posle je kasno. Poraste i izadje na ulicu. I zamisli – neko je siluje. Ko joj je kriv?! Mi joj nismo dali da izlazi u grad, tukli je, zabranjivali, a ona kurva odbegla. I neki je silov’o. E, ako je. A lepo smo joj govorili. Kurva. Još ako donese i kopile. Kurva. Pa ja da je izdržavam. Kurva. Neće ker dok kuja ne podigne rep. Kurva. Lepo sam ja govorio. Šutni i udri slobodno. I bičuj ako treba. Dovoljno je slaba da ne može da se brani. Sama je. Udri. I uvek je kriva. Ništa ne brini.Ovo opšte sudjenje i lov na kurve-devojčice (ko da su super-heroji koji su napali bespomoćne muškarce svih uzrasta, jbt) preklopilo se sa nekim mojim ličnim traumama iz detinjstva, od kojih i dan danas imam košmare.

Imala sam 7 godina. Prvi razred osnovne škole. 25 kg. Na ledjima teška plava torba. Neka kišica počela da pada. Sivo i hladno. Na ulici nije bilo nikoga. Na pola puta do kuće, ispred mene se stvorio muškarac. Crn, visok, krupan, oko 40 godina star. Velike crne naočare, debela stakla. Kožni, crni mantil. Zamolio me je, najljubaznije, da mu pokažem gde su neki prolazi, zato što nije iz mog grada a i skoro je slep, pa se boji da negde ne padne. Kad sam pomogla jadnom, ljubaznom čiki, on me je ubacio u podrum. U trenutku dok je vadio kurac i pocinjao sa drkanjem (ovo sam shvatila tek kada sam odrasla, tada sam imala samo neki instiktivan strah), uspela sam da se otrgnem i pobegnem.  Taj strah se ne može opisati. Istrčavši na ulicu, videla sam da nema nikoga. Posle paničnog trka, na nekoj bezbednoj udaljenosti sam sela na trotoar. Nisam mogla da dodjem do daha. Kao da sam se cela pretvorila u srce koje dobuje. Nisam mogla da se pomerim. Glava mi se tresla u šačicama, dok su suze same lile. Kad sam se malo smirila, pomislila sam da sve ispričam mami. A onda sebi rekoh – ne. Odjednom sam imala sliku majke u glavi, koja mi postavlja hiljadu pitanja, ne da me zaštiti, već da nadje moju krivicu u tom dogadjaju. Tada je to bio samo instikt jedne male devojčice, a sada je svest odrasle žene koja ovo piše.

Koliko sam bila u pravu, shvatila sam posle 2 godine.

Imala sam 9 godina. Majka je došla kući. Videla sam da je besna toliko da je crvena u licu. Zgrabila me je za ruku, bez reči, i odvukla u svoju spavaću sobu. Njoj je neko nešto rekao. Bacila me je na krevet, tresla me kao luda i urlala. Ni dan danas ne znam šta je bio razlog tog urlanja. ništa neobično nisam uradila. Ali se odlično sećam onoga što mi se urezalo u glavu i odjekivalo – kurvo, kurvo, kurvo. Bila sam izbezumljena od straha. Imala sam 9 godina. Majka mi je rekla da sam kurva. Ona valjda najbolje zna. Iako nisam znala ni zašto se to sve desilo, ni šta je to kurva, ako je mama rekla – onda je to tako. Posle pola sata, mama se smejala sa komšinicom uz kaficu, kao da se ništa nije desilo. A ja sam sedela u svojoj sobi sama, i plakala.

Imala sam 11 godina. Komšija, oko 35 godina, seoskog porekla, tek pristigo, otac dvoje dece, domaćin, pravoslavac. Prilazi mi s ledja na ulici, ispred moje kuće. Nisam ga videla. Hvata me za sise koje su tek počele da rastu. Ja skamenjena. Govori mi – mmm, kakve sisice, al bih ja tebe sad jebo. Nailazi neki čovek. Komšija se sklanja. Ja i dalje skamenjena. Ode komša, smeškajući se.  Nekoliko puta posle toga bezuspešno je pokušao da mi pridje ponovo. Da kažem mami? Ni slučajno.

Imala sam 12 godina. Odlazim u selo, kod mamine prijateljice, u goste. U nekom trenutku, kad ona nije bila u kući, presreće me njen rodjeni brat u mračnom hodniku. Policajac, star oko 40 godina, otac, domaćin, pravoslavac. Stavlja mi ruku na usta i prislanja uz zid. Govori mi šta bi mi sve kurcem radio, i pita me da li mi se to svidja. U tom momentu ga je nešto trglo. Naglo je otišao.  Ja ostala da drhtim, nema. Od straha nisam ni stigla do vrištanja. Kao da se mozak smrzno. Tu noć sam sve rekla toj ženi, i da se užasno bojim. Pitala sam je da li će to nekom prijaviti. Ona mi je rekla da ćutim, da je sve prošlo, i da sam ja sve pogresno razumela. I ja sam ćutala. Naravno da nisam rekla majci. Zašto bih, kad sam već ja bila kriva jer sam pogrešno razumela.

Kad sam imala 13 godina, otišla sam kod druga kome je mama nešto pre toga umrla od raka. Drug nije bio kod kuće, i njegov otac me je pozvao unutra, da popijemo sok, jer je jako usamljen i tužan. Otac, oko 50 godina star, profesor, kolega mojih roditelja, kog znam ceo život. U nekom trenutku, dok sam sedela pored njega za trpezarijskim stolom, dok mi je pokazivao stare porodične fotografije sa izleta, ščepao me je za vrat, privukao glavu i pokusao da mi gurne jezik u usta. Otrgla sam se više od gadjenja, nego od bilo čega drugog. Iako je skočio za mnom, nije uspeo da me uhvati. I opet sam se tresla od užasa. I zubi su mi cvokotali, iako je bilo proleće. Naravno da nisam nikom rekla. Zbog toga, jako dugo nisam smela sama da idem kod školskih drugova, najbezazlenijih stvorova na planeti.

To leto odlazim na more. Imala sam simpatiju. Ja zavrsila 7. On 8. Osmi razred. Dva puta smo se poljubili, nekoliko puta držali za ruke. U tom kampu, bila je i jedna devojčica, koje sam ubrzo postala vrlo svesna. Bila je zaljubljena u moju simpatiju, naravno – smrtno. Nekoliko dana po povratku kući, zove me majka. Na adresu moje majke je stiglo anonimno pismo “da joj otvori oči kakvu je ćerku rodila”. Besna, daje mi ono pismo i reče – čitaj! Pročitam ja i prevrne mi se želudac. I šta ti imaš da kažeš na to – urla majka spkinja što zna za red. Odgovorila sam, najmirnije što sam umela: “Sigurno se neću baviti objašnjavanjem anonimne, bolesne osobe”. U trenutku dok skače na mene – hvatam je za ruke i guram od sebe. Povukla se u trenutku kada je shvatila da su moje ruke, u tom trenutku, jače od ruku one devojčice od 9 godina koja nije mogla da se brani od svoje rodjene majke. U pismu je naravno otvaračica očiju objasnila mojoj mučenoj majci koliko sam kurčeva popušila, ko me je sve jeb’o  i kakve perverzije volim. Ovo za anonimno pismo sam napisala da ne bude da me majka nije na vreme vaspitala.

Na 16. rodjendan pokušao da me siluje momak na lošem glasu s kojim nisam htela da se zabavljam. Spasli me drugovi. Čuli su moje vrištanje, srećom. Nikom nisam rekla šta se desilo. Kome bih? Da li bi mi policija poverovala kad mi ni rodjena majka ne veruje?

Od 16. do danas,  broj nepriličnih ponuda različitih nivoa je bio mnogo veliki. Od krezubog seoskog tehničara, vodje prakse u školi, do profesora na fakultetu, muževi najboljih prijateljica, nečiji muževi, oženjene komšije. Beskrajna lepeza. Koji nasrću. U inboksu, na ulici, u kafani, u mračnom prolazu. Kako je mladim devojkama, ne smem ni da zamislim.

Žao mi je što nisam mladja, da otvorim stranicu “Balkanski muškarci”, da pomognem kurvama svih uzrasta, da  konačno premere čime su okružene. Pa da kurve okače sve ponude koje su dobile do sad, sa isukanim kurčevima i perverzijama od tih divnih, pristojnih, neshvaćenih muškaraca svih uzrasta. Pa da kurve okače sve gej slike sa komentarima šta sve muški vole i ko su oni u stvari. Sa plaža i iz teretana, nauljenih, bronzanih, mišićavih, znojavih tela, zagrljenih sa svojim gej drugovima.  Ne zato što je gej sramota, nego što mnogi muški vole da primaju u dupe, ali se stide. I to je još jedino čega se stide i što ih je sramota. A i ako nije tako, ko im je kriv, što su kačili fotografije po Internetu.

I mene lično interesuje, ko su ti muškarci oko nas? Ko su muškarci koji su mene napadali i maltretirali? Koliko još devojčica, žena i baka ćute iz nekog straha? Od nekoga. Od svakoga. Ko su ti muškarci koji nas okružuju? Pa kad već nema zakona da nas štiti, da bar vidimo od slike koga se treba štititi. I da i mi, kurve, što volimo da se jebemo, medj` tim svetačkim kurčevima nadjemo odgovarajući za našu kurvinsku pičku. Dok ne počnu opet da nas bičuju. FB “Balkanski muškarci”. Create page. Add friends. Like. Upload. Download. Comment.

P.S. Ja sam kurva koja je bila odličan djak, odličan student, uspešna poslovna žena, dobra majka. Nisam nosila suknju, nisam šetala u izazovnoj odeći, skoro ceo život, prosto podsvesno, da bih smanjila mogućnost napada, nisam šetala u halterima. Nisam postavljala slike na FB. Moje iskustvo kaže da nisu bili ničim izazvani. Samo sam postojala. “     English below

——————————————————————————————————————————————————————

Confession of little girl who was called ”whore!” just because she is girl.

She wrote ” ..what triggered me is  recommendation on FB to ”Beat little ”whores”  ( read female child) while they are little, while there is still time. So many times so many the same stories locked up behind family doors, mothers not listening their daughters, little girls, or even they call them ”whore”!..unforgivable mistake. Incurable scars on hearts and mentality of little girls..

She represented  her experience  in chronological order :

7th  years old, coming back home from school , sexually harassed  by old man at the street who asked her for direction and then draged her into basement and ejaculated in front of her.I was frozen.

9 years old. Mother dragged me to her room, thrown me on bed, shacked me, yelling   ”WHORE! WHORE!..Someone told her something. I was frozen. I don’t even know what the whore is – but I must be that if my mother said. She knows the best. Few minutes latter she was having coffee with our neighbor lady like nothing happened. I was crying in my bed.

11 years old, my neighbor 35 years old, grabbed me by my little –just-growing – tits saying ”mmmm..nice tits , I would fuck you so badly now ..”I was frozen

12 Years old,  , cousin of our house friend 40 years old police officer,nailed me to the wall and told me what would he do to me with his dick. My brain was frozen.

13 years old , I went to my school friend’s house to give condolence for his mother, he was not at home, his father invited me to come in, I know him my entire life, hi is professor, working colleague of my parents, he is 50 years old man, while showing me family albums grabbed me by neck and turned his tongue in my mouth..I pushed him away mostly because it was disgusting to me – I escaped from him.

P.S. I was a ”whore” which was an excellent pupil and student, successful business woman,good mother, I did not wear short skirts,did not walk around in provocative clothing, almost my entire life, unconsciously  , to decrease possibility of assaults,did not walk around in halters . Did not post my selfies on FB.My experience tells me it was caused by nothing. I was just existing.

For original article please follow this link

http://www.tvbest.rs/49094-nije-kriv-car-dusan-kriva-je-kosovka-devojcica

 

 

 

 

Nema komentara
Uncategorized

MANSPLANATION – Muškobjašnjenje o uličnom uznemiravanja

 

street-harassment-mansplanations-600x450

7 odgovora :

  1. Žene se totalno uzbude kada im nepoznati muškarac  na ulici kaže ”hej” ili ”ljepotice” ..što je svakako  jedno veliko ”ništa” ! U stvari je invazija na emotivnu i fizičku privatnost žene dok se mimoilazite na ulici poput– otvorenog zurenja!
  2. Žene žele da ih muškarci ”startaju” …i ne daj bože da je obrnuto ! Bez obzira ko koga starta postoje ispravan način pristupa.
  3. Žene nose izazovnu odjeću i muškarci si nemogu pomoći da ne dobace nešto – opet iznova odjeća nije poziv na uznemiravanje.
  4. Da žene ne dobijaju toliko pažnje ne bi imale toliko samopuozdanja – vjerovali ili ne žene su hrabra, vrijedna,inteligentna i višestruka ljudska bića sa različitim talentima i interesovanjima  koja imaju porodice, učiteljem poslodavce, mentore koji potvrđuju njihove osjećaje samovrijednsoti.
  5. Ja bih volio imati nekoliko žena da mi dobacuju svaki dan – Aaaa… šta misliš o tome da ti dobacuju muškarci svaki dan? Zašto misliš da su sve žene hetero?
  6. Kada bi muškarac koji uznemirava izgledao kao Johny Deep ne bi se bunile – ponovo, nisu sve žene hetero i nije stvar u tome, taman da je najzgodniji muškarac ako ne zna ispravan pristup nejgovo ponašanje je neprihvatljivo.
  7. I šta je sledeće – hapšenje zbog pozdrava??! – ponovo, obični pozdrav nije problem , problem su cerekanja, zurenja,hvatanja za intimne dijelove, vulgarna dobacivanja i gestikulacije, izljevi bijesa i kojekavih pogrdnih imena nakon odbijanja…to je sve ulično uznemiravanje.

Orginalni članak možete naći ovdje http://www.thefrisky.com/2014-08-12/7-responses-to-mansplanations-about-street-harassment/

Nema komentara
Uncategorized

Vulgarna gestikulacija , ulično uznemiravanje priča od Sanide

vulgar gestVulgarna gestikulacija

Juče sam šetajući svog psa na Vilsonovom doživjela vrlo neprijatno iskustvo, naime, bilo je rano i ne tako puno ljudi na šetalištu , sjela sam na klupu da se odmorim dok čekam da moj ljubimac nešto izčeprka u travi *..gledam neobavezno preko rijeke i vidim tipa kako mi maše . Nezainteresovano nastavim da pratim šta radi i onda skontam on sa dvije ruke pokazuje kako bi me ”ručno” zadovoljio..nisam razmišljala nego odma srednji prst u zrak i doviknem mu EVO I TEBI!!! sigurno nije pravi odgovor ali ZADOVOLJI OVO!grrrmshsmhsrhshs ..pokvari mi dan!

Čuvam ti leđa
10+

Nema komentara
Uncategorized

Dobna granica za prvo iskustvo uličnog uznemiravanja

crowded busJedno  pitanje se nametnulo dok sam popunjavala upitnik za jedno istraživanje o uličnom uznemiravanju : koliko godina ste imali kad ste prvi put iskusili ulično uznemiravanje ?  Sjela sam i počela razmišljati hmmm….osnovna škola? srednja..?? kako je pojam uličnog uznemiravanja nov a prošlo je dosta vremena sad treba pogledati na  sve te  sitne i krupne incidente ali kroz prizmu onoga što se podrazumijeva rodno uvjetovanim seksualnim uznemiravanjem na javnom mjestu, dakle ; osnovnu školu isključujem jer se sve to nekako svodilo na vršnjačko dobacivanje, valjda jer smo smatrani djecom. Srednja škola za mnoge znači i prvo iskustvo u  javnom prevozu , obično svi biramo osnovnu školu u komšiluku pa nam ne treba prevoz, tako da se sjetih prvih dana u pre – natrpanom busu koji saobraća Tuzla – Banovići gdje mi iz Živinica  kao stanica između moramo da se potrpamo u već pretrpan autobus..zvuči poznato? :) ništa bolje nego u Sarajevskim tramvajima u vrijeme špice..Tako smo ja i moja prijateljica putovale zajedno iz istog mjesta, išle u isti razred , kako su nas roditelji savjetovali držale se uvijek zajedno ali u tako natrpanom autobusu to je bilo teško ..jednom tako ona je ušla na srednja vrata a ja na zadnja, iako su između nas stotine ljudi uvijek smo vodile računa da jedna drugu vidimo da ne propustimo stanicu kod škole. I tako ”preživljavamo” i borimo se za zrak , ponekad pogledamo jedna drugu ,kad  u nekom od tih slučajnih pogleda vidim ona se smrknula, vrti se a znoj joj se nakuplja na licu .Hmmm kontam nije toliko vruće..ma koji se đavo dešava? Pogleda ona mene i pokušava mi nešto reći očima ali je ne razumijem a i sve više mi se čini da je neko zakljanja ..neki visoki tip. Kad smo stigle na stanicu pred školom, ona mi sva oznojena i ozlojađena skoro kroz suze ispriča kako ju je onaj visoki tip ” pritisnuo ” i trljao se od nju svo vrijeme. Mislim da nismo ni znale da je to seksulano uznemiravanje ali smo znale da je on jedan fuj bezobraznik !! Iako smo imale samo po 14 ili 15 godina odlučile smo nešto uraditi; razglasile smo svim našim kolegicama koje putuju sa nama o tom tipu da ga prate kad su u autobusu. Saznale samo da radi u jednoj robnoj kući te smo se potrudile i da njegove kolege na poslu i kolegice saznaju da se on ” prislanja ” uz djevojčice u javnom prevozu. Redovno smo razmjenjivale informacije ko ga je vidio i ko je na njega pazio u autobusu i mislimo da je on na kraju skontao da radimo čitavu kampanju oglašavanja tako da je jednog dana prestao da ide našim autobusom . Da li je kupio auto ili se prebacio na drugi bus to ne znamo ali znamo da smo mi odahnule . Nedugo nakon toga uveden nam je đački autobus koji je išao dva puta dnevno iz našeg mjesta do škole i nazad tako da su muke tu prestale ali dobro znam osjećaj gađenja, pomiješane ljutnje i straha na licu moje prijateljice kad se to njoj desilo. Znači prva iskustva nastaju još od 14 godine pa na dalje.

Nema komentara

Pogledajte arhivu