Uncategorized

Elma Begić; The witch from the patriarchy fairy tale ”I am not your ”mala / baby/cat/darling but I have my name . ”

I am a woman from Balkan. Bosnian woman. From city Cazin. Yeah. On the street ” hi baby”. In coffee shop ” look at the darkish one!OH!” On job interview ” Are you planing to have kids soon?” At home ” it is your job to clean after him , he is male ”.

With friends at coffee ” You think like man. Girls of your age mostly think about marriage.
Business associate ( 50 +) ” I have two apartments ..and all can be yours!” ( I suddenly feel sick )
TO MAKE IT CLEAR:
– I am a woman from Balkan. Bosnian woman. From city Cazin. And I am not your ”mala / baby/cat/darling but I have my name . please don’t cal me ” doll” . Dolls are just blinking, silent and submissive. As you can see, I talk a lot , and listen only myself . Blinking is in my second plan.

– I don’t accept your verbal harassment because I am lady . Deal with it.

– Yes, I am planing to have kids! It is not of your business when and how. You can or hire me or send me home. I guess you was given birth by wash machine, not a mother , so you dare to disrespect women’s ability to give birth!

– I will not clean after him just because he is male. If he as a man, he is not incapable for simple tasks like cleaning after himself. If I was a man I would be offended if women in my family would have to constantly clean my mess considering me incapable to clean with my own, healthy hands.

– Here is message to those who consider independence as ‘’male only ‘’: Believe or not there is life behind that patriarchy fairy tale. There are women who are independent and who know what they want. What impudence! Unbelievable! Witches!

– Those witches from patriarchy fairy tale are distancing themselves from gold diggers whose prime goal is to find rich husband. Love is not important to them. But those witches they say ‘’ yes’’ when they feel true love and not when desperate housewife announces in neighborhood the age of 25 to be the last train to catch! Because she has ‘’ settled ‘’ her daughter log time ego and now she is visiting her every Saturday in –brand new Mercedes.!

– Those immoral, middle age, wealthy, neanderthals and those who think money gave them rights to misbehave.. I am sick to comment on them right now. They fit well with those gold diggers.

– Summary; I am Balkan woman. I am witch from patriarchy fairy tale. Despite all prejudice , i am independent, capable, strong and while i bread , I will fight against discrimination,because I deserve respect and I will get it. Those whoa are afraid of women – they are not grow enough. There are two kind of male: boys and men. Boys don’t believe in life behind patriarchy fairy tale . Men are already living that life.

Original article you can find here in Bosnian

http://abc.ba/…/…/elma-begic-vjestica-iz-patrijarhalne-bajke

 

Nema komentara
Uncategorized

Priča od Danijele

Oko 11:30h vracajuci se sa predavanja prolazila sam pored autobusne stanice gdje sam u autu ugledala mladica, mozda je imao nekih 30.-ak godina kako se samozadovoljava gledajuci u prolaznike.Od straha sam otrcala do obliznjeg kafica, i nazvala policiju.Policajac me upitao za vrstu auta i registarske tablice muskarca koji je te gnusne radnje obavljao na javnom mjestu.Rekla sam mu samo da je bio u bijelom autu, jednom jedinom autu koji se parkirao u blizini autobusne stanice.Policajac mi je rekao da se vratim i pogledam broj registarskih tablica sto me jako negativno iznenadilo jer sam se morala izlagati opasnosti, kad je njihov zadatak da odu na uvidaj.Dok sam se priblizavala autu do te blizine da vidim broj registarskih tablica, muskarac koji je bio u autu me opazio i otisao.

Čuvam ti leđa
6+

Nema komentara
Uncategorized

Dinina priča ; Imaš dobre sise !!

Svake subote sestra i ja provodimo vrijeme skupa uzivajuci u hodanju, razgledanju radnji i finoj mahalskoj kafici. Medjutim, ova sub je bila drugacija, dok smo hodale ulicom Marsala Tita jedan tip koji nam je isao u susret dobacio mi je:”Imas dobre sise”. To mi stvarno nije trebalo, osjecala sam se uznemireno i nesigurno u svom gradu. Znam da nisam jedina i to je stvarno zalosno.

Čuvam ti leđa
12+

Nema komentara
Uncategorized

Priča od Colonel

Sjedila sam u polupraznom tramvaju na sjedištu do prozora,a drugo pored mene je bilo prazno.
Putujući u pravcu Baščaršije,na relaciji između Nedžarića i RTV Doma ušao je muškarac (preko 70 godina) i sjeo pored mene,ja sam u tom momentu gledala kroz prozor kada me rukom udario po desnoj nozi.
Ljutito sam ga upitala zašto ostvaruje fizički kontakt sa nepoznatom osobom,odakle mu pravo da se tako ponaša i da li želi da ima probleme zbog toga.Dotični je nešto promrmljao,a ja sam bila spremna na idući eventualni fizički dodir da uzvratim.Iza mene je sjedilo još putnika,ali niko se nije uključio u taj događaj.Nakon minutu-dvije je ustao i otišao u prednji dio tramvaja.
Tako želim da upozorim sve djevojke,žene koje dožive nešto slično da to ne taje na javnom mjestu nego da verbalnim putem (glasno) upozore na neprimjereno ponašanje ,jer sve je više onih koji se služe tim bolesnim stvarima na javnim mjestima poput gradskog prevoza.

Čuvam ti leđa
10+

Nema komentara
Uncategorized

Rođena na selu

Poruka – ” Draga Maksida , možeš ti da ideš u subotu nama pomoći prevoditi engleski bosanski  u jedno selo ? Pokloni djeci i učimo engleski . Hvala puno. Kristie ” Kristie i njen muž su Amerikanci u Sarajevu , moji prijatelji koji u slobodno vrijeme priređuju radionice za djecu.Nekih 35 minuta vožnje autom od centra grada nalazi se naselje u kojem živi porodica domaćina druženja.  Kuća skoro napravljena, ne završena , bez fasade , dvije sobe u prizemlju opremnjene i kupatilo .Iza kuće bašta sa povrćem, ispred staro auto , uprljano malterom i krečom. Domaćin, vrlo srdačan , sa velikim osmjehom na licu , prilazi i pozdravlja se sa svima, izvinjava se zbog nereda; skoro su se vratili iz Danske gdje su bili otišli da počnu novi život ..ali nije im odobren ostanak pa su se vratili.  Sad su nezaposleni. Njegova žena , nasmijana ,  vesela, prilazi nam sa dvoje uredno obučene djece i vodi nas u kuću. U kući nedostaje namještaja ali to što ima je čisto i vidi se da je ona ta koja vodi računa da sve to bude tako.  Skuhala je ono što je imala, pitu i još nekih domaćih kolača. Vidim da im je teško pa je pitam kako se snalaze;

” Ja ovo što mogu uradim, da ne sjedim džaba, makar to malo povrća uzgajam u bašti da imamo šta jesti, a on (muž) ponekad radi sezonski na građevini pa donese i nešto para..’’

”’Kako djeca u školi ? Imaš li im za užinu? ” pitam je .

” Njima moram imati makar po 1KM ..da se ne sramote.”

”Jesi li probala da nađeš neki posao u gradu? Možda u nekoj kuhinji ili restoranu..dobro kuhaš”

”Ma jesam ..al’ teško je ..znaš..za nas.. tamo u gradu” Obori pogled.

”Kako misliš  ?”

”Pa znaš ..mi sa sela”

” Jel’  misliš da je to zbog toga ? Ne daju ti posao zato što si sa sela?’’

”Ma  znaš njih…”

”Pa kako znaju da si sa sela? Ti meni  izgledaš isto kao žena iz grada.”

” Znam ..garderoba nije problem i sve je u redu dok ne progovoriš…nekad kad odem u opštinu po neki papir čim progovorim one  tamo na šalteru počnu prevrtat’ očima i odjednom postanu drske , galame ili ti bace onaj papir kroz šalter  ..ma ne mogu više vala…zbog tog sam prestala i pričat kad odem u grad” Na trenutak smo obje bile nijeme – ja zato što znam koliko je istine, bola i štetnosti u njenim riječima  – a ona , zato što ja šutim. Odjednom ostavljam svoju prijašnju taštinu objektivnog slušaoca i ulazim u svoje drugo ‘ja ‘-osobe koja zna.

” Vidi ,nema ništa pogrešno u tome što si rođena na selu, pogrešno je mrziti i ponižavati ”. Gleda me s nevjericom dok nastavljam  ”Ja sam rođena na selu, i vrlo dobro znam o čemu pričaš jer sam i sama bila  žrtva takve diskrimiancije ali ja se nisam predala , digla sam glas protiv toga I borila se. I danas se borim. Moraš da reaguješ kad te neko diskriminira, slobodno  i glasno reci – To nije u redu!. Ne možemo birati gdje ćemo biti rođeni, koje boje kože ili spola, ali da mrzimo nekoga to možemo birati.”

Nema komentara
Uncategorized

Priča od Nermine

Nekad si bila lijepa ..sad si ostarila-
Prolazim juče ispred jedne ambasade u Sarajevu , djevojka od nekih 30 godina izlazi iz Ambasade na ulicu i podiže ruku da zaustavi taxi ( ali naravno kao i uvijek u Sarajevu kad trebaš taxi svi su ili puni ili ih nema..).U to isto vrijeme iza mojih leđa dva čovjeka ,od nekih 35 do 40 god,brzo hodaju i glasno razgovaraju reklo bi se da su u žurbi , ali ..ne! Nikad nije žurba da staneš i nabacuješ se lijepoj curi, ili  da njoj tako lijepoj i sređenoj upropastiš jutro.Jedan od njih dvojice , stariji ,zastade pored cure i reče;

”Hej ja tebe od nekud znam !”Klasični ulet kontam u sebi  ..i cura to konta , lagano se samo osmjehnu , i nastavi da gleda u potrazi za taksijem . On , ne odlazi, stao je pored nje stoji i uporno ponavlja kako je zna a sad uvlačeći i svog prijatelje;

” Hej ba , znam je ja 100%..!” Cura odmahuje glavom , još uvijek ljubazno se osmjehujući . On nastavlja kao da je stvarno poznaje sav ozbiljan ;

”Jesi’ odavdje ? pita je . Cura kratko odgovara – ”jesam.”

”Znao sam ba..” ponovo se obraća svom prijatelju..podižući ton da bi bio još ubjedljiviji i da nju  zastraši.

” Znam je sigurno !

”U koju si srednju školu išla ? Ona nevoljno odgovara ali odlučuje sad da mu posveti malo ”ozbiljne pažnje ” pa  govori  naziv škole i sad već odlučna  da ga skine sa vrata  brzo pita njega –

” A ti?.”  On uhvaćen na ovaj fazon, nema vremena da laže pa se izvlači ;

” ..eh možda se ne znamo iz srednje al ‘ ja tebe sigurno znam samo…( odmaknu se nekoliko koraka i poče da odlazi od nje očito ne zadovoljan što se cura snašla i otkantala ga , pa onako odlazeći dobaci glasno da svi čuju

”Bila si lijepa dok si bila mlada! a onda dobaci drugu ;” znam je ba sad je ostarila pa ružna”
HA!Samo za informaciju pričamo o starom tipu, ne obrijanom , sa crnom pletenom kapom na glavi i ofucanim farmerkama…

Čuvam ti leđa
13+

Nema komentara
Uncategorized

Rebecca West

feminism-8-300x172Rebecca West (1892-1983) is the pen name if Cicely Isabel Fairfield, an English writer and journalist who write extensively about feminist and liberal principles as well as reviewed books during her long career. She published 16 works of nonfiction, which included books of essays, journalism, biography, and travel writing.

Some fun facts about West include that she carried on an affair and had a child with H.G. Wells, was a vocal advocate of the feminist movement and gave lectures on the subject during the 1920s, and was quite wealthy due to her writing career. West was famous for a number of works of nonfiction and fiction.

Some of her nonfiction that seems most interesting to me includes Black Lamb and Grey Falcon (1941), a “classic of travel literature” that uses a 1937 trip to Yugoslavia to explain the history of the Balkans; The Meaning of Treason (1949), a look at WWII and Communist traitors; and The Young Rebecca (1982), an edited collection of her early journalism.

Bonuses: There are a lot of great female narrative nonfiction writers that I didn’t get the chance to write about in this particular list. Below are some others I found, plus a link to their most famous, most recent, or most interesting book.

Related posts:

  1. A New Feature: Narrative Nonfiction 5
  2. Narrative Nonfiction 5: Living “Current” Events
  3. Fear and Loathing and Admiration of Hunter S. Thompson

 

Nema komentara
Uncategorized

Tijanina priča; svi su samo ćutali

Sjedila sam u tramvaju i u jednom trenutku osjetila da me nešto dira po stražnjici. Pomislila sam da je nečija noga. Premjestila sam se na jednu stranu sjedišta, ali me opet diralo. Pa na drugu stranu i tako desetak puta dok na kraju nisam sjedila na samom rubu. Okrenula sam se i vidjela muškarca koji je sjedio iza mene i u tom trenutku brzo stavio ruke na koljena.
Pomislila sam da neće više, pogotovo ne sad kad zna da sam primjetila šta radi.
Međutim, čim sam se okrenula, ponovo me nastavio dirati. Nisam željela burno reagirati, pa sam se ponovo nastavila premještati ali on jednostavno nije htio prestati. Naglo sam se okrenula i vidjela njegovu ruku na svojoj stražnici. Ruku je provukao kroz dio koji spaja sjedište i naslon za leđa. U tom je trenutku ponovo povukao ruke k sebi i brzo se okrenuo kao da gleda kroz prozor. Od tog šoka nisam znala ni kako da reagiram, pa sam ga povišenim tonom pitala ‘Izvinite, šta to radite?’ Tada je on doslovno pobjegao iz tramvaja. Najtužnije od svega je da u tramvaju nije bila gužva, bilo je tiho i svi su me čuli, ali se NITKO nije ni okrenuo da vidi o čemu je riječ.

Čuvam ti leđa
17+

Nema komentara

Pogledajte arhivu